Otokultivator

Otokultivator

I arhitekti sanjaju. Pogotovo kad su mladi. Nikada prije i nikada poslije - Otokultivatora - nitko od nas tko je gradio i živio taj mali gradić nije to uspio ponoviti.

U ljeto 2000. mladi arhitekti Jakov Šrajer, _____ ____, ____ ___ tražili su mjesto na kojem bi se održao dvadeset drugi skup evropskih studenata arhitekture. Našli su ga na otoku Visu: bivšu vojarnu Samogor.

Od 1981. članovi EASA-e (European Architecture Students Assembly) svake godine (samo)organiziraju skup na nekom egzotičnom mjestu gdje dozvoljavaju da se spontanim procesima, često na licu mjesta, dogodi program zanimljiv svim sudionicima.

U ljeto 2001. održan je prvi Otokultivator u suradnji hrvatske EASA-e, URK-a i Multimedijalnog instituta - Mame. Starije lokalno stanovništvo pamti to kao do tada neviđeni izlazak raznolikih čudovišta iz Močvare. Trajekti su time izgubili svoj karakter bezazlenog transporta, a trogodišnje havarije još uvijek se lokalci sjećaju kao Močvare s Močvarcima.

U Samogoru, iza brda, u kotlini, sa vlastitom mikroklimom, hiljade ljudi tri su ljeta zaredom svaki dan ustajali, čekali red za zajednički wc, odlazili na ispomoć kuhinji gdje su se svaki dan pripremali samo i isključivo sojini odresci (za malobrojne vegetarijance), pohađali radionice gdje su puštali zmajeve, dizajnirali klupice, instalirali GNU/Linuxe, glumili, svirali, mislili o gradu, selu, pisali o životu i (mikro)politici Otokultivatora, plivali, skakali, igrali odbojku, duvali, gledali filmove, duvali, kazališne predstave, slušali predavanja, duvali, plesali na koncertima, pokrivali se jastukom preko ušiju jer bi parti trajao predugo, a trebalo je ponovno ustati, čekati red za wc, otići u kuhinju na ispomoć, pohoditi radionicu, sjesti na klupicu, zapaliti, plivati, čekati prijatelje na trajektu, prošvercati ih na Otokultivator, zapaliti sa starim i novim prijateljima, pogledati film, zaljubiti se, poslušati koncert, plesati, pokriti se ušima preko jastuka... Trebalo je ponovno ne spavati, ustati, čekati red, čekati vodu koju su samo Samogoru isključili, čekati hranu, čekati pivu, čekati trajekt, čekati zalazak sunca, čekati band, čekati da band prestane, čekati uši da stignu do jastuka, čekati... 

Nikada prije i nikada poslije - Otokultivatora - nitko od nas tko je gradio i živio taj mali gradić nije to uspio ponoviti. Bili smo mladi. I zajedno s arhitektima odsanjali smo svoj san.